HR | EN
|
..the article is available only in Croatian language.. sorry PovijestOvu pasminu su izvorno razvili ljudi iz Chukchi plemena sa sjevernog Sibira kao izdržljivog vučnog psa. Krajolikom Chukotoke, zemljom Chukchija, prevladava tundra isprepletena niskim planinama, te se za nju smatra da ima najveće sezonske varijacije temperature od bilo kojeg drugog mjesta na svijetu. Ljeti je prilično toplo, dok zime idu u arktičku ledenu krajnost. Chukchijima je njihov vučni pas bio presudan za opstanak, a mnoge karakteristike sibirskih haskija potječu još od davnih Chukchi pasa nekoliko stoljeća u nazad. Uz izdržljivost i otpornost na teške vremenske uvjete, temperament ovih pasa bio jedan od presudnih za preživljavanje. Morao je biti dovoljno uravnotežen da bez problema može mirno koegzistirati s ljudima i timski raditi s 20-ak ostalih pasa. Na arktički niskim temperaturama, veća pseća borba koja bi rezultirala ozljedama značila bi skoro sigurnu smrt i tih pasa i ljudi koji ovise o njima.
Chukchi psi su bili poznati po svojoj blagoj naravi, te su ih ljudi nerijetko puštali u svoje nastambe, kako bi služili kao "pseće dekice" koje su noću grijale djecu. Temperature noću su se mjerile prema tome koliko je pasa bilo potrebno da zagrije dijete. :-) npr. "noć za 2,3 ili 4 psa"
1908. godine veliki broj Chukchi pasa dovezen je na Aljasku kako bi se natjecali na dugim All Alaska Sweepstakes trkama. Aljaškim musherima nije dugo trebalo da prepoznaju sposobnost ovih sibirskih pasa. 1913. g. Norveški istraživač, Roald Amudsen (prvi čovjek koji je stigao do Južnog pola) počeo je planirati ekspediciju na Sjeverni pol. U tu svrhu bili su odabrani i otkupljeni najbolji sibirski psi s cijelog poluotoka Seward, te predani Leonhardu Seppali koji ih je krenuo trenirati. Iako je 1914.g. Amudsen odustao od planirane ekspedicije zbog početka prvog svjetskog rata, Seppala je nastavio s uzgojem i treniranjem ovih pasa i pobijedio na sljedeće 3 Sweepstakes utrke. Vodeći pas u njegovoj zaprezi bio je Togo koji se brzo dokazao uz pomoć svoje upornosti, snage, izdržljivosti i intelegencije. Seppala ga je upravo zbog tih kvaliteta često koristio u svom uzgoju. Iako mu je najvažniji kriterij uzgoja bila funkcionalnost u radu, vodio je veliku brigu i o što većoj uniformnosti fenotipa. Te se primjerice Fritz, Togov polubrat isto često korišten u Seppalinom uzgoju, vrlo malo razlikuje od današnjih haskija.
"Serum Run"U siječnju 1925., gradić Nome je zahvatila epidemija difterije koj se širila brzinom munje. Serum koji je mogao spasiti Nome, nalazio se na udaljenosti većoj od 1.000 km, a jedini mogući put, zbog iznimno teških arktičkih vremenskih uvjeta, je bio pomoću pseće zaprege. Formirana je "štafeta" psećih zaprega, u kojoj je sudjelovalo 20 mushera s preko 150 pasa. Spasonosan lijek je uz požrtvovnost tih ljudi i pasa stigao za pet i pol dana. Balto, pas svima poznat iz popularnog crtića i priča, predvodio je zapregu koja je odradila zadnju dionicu, njegov kip i danas stoji u Central Parku New Yorka, odajući počast svim psima koji su sudjelovali u "Serum trci". Ipak, najtežu i najdužu dionicu, oko 300km, odradio je tim Leonharda Seppale predvođen tada dvanestogodišnjim Togom.
Seppala sa svojih šest sibiraca. Togo je krajnji lijevi pas, a Fritz, još jedan vodeći pas "Serum trke" je krajnje desno. Američki kinološki savez službeno je priznao pasminu Sibirski haski 1930. g Od ranih uzgajivačnica, moram spometnuti Chinook uzgajivačnicu Eve Seeley i Monadnock, Lorne Demidoff kao najuspješnije u demonstraciji dvostruke svrhe sibirskih haskija. Onih koji mogu jednako pobijediti u izložbenom ringu kao i na trkaćoj snježnoj stazi. Danas se prečesto spominju razlike, trkaćih i izložbenih linija ove pasmine, a zaboravlja se da je rad ovih uzgajivačnica ostavio je odličan temelj većini izložbenih uzgajivača današnjice. Iako tako na prvi pogled ne izgleda, mnogi uzgajivači sibirskih haskija i dalje njeguju koncept dvostruke svrhe haskija, te sa svojim izložbenim šampionima naporno treniraju i natječu se na trkama psećih zaprega. Jedna od meni dražih uzgajivačnica s našeg područja, koja ostvaruje odlične rezultate u oba smjera je Northspring uzgajivačnica iz Srbije u vlasništvu Agnes Karl i Laszla Domonkosa. Sve do jednog psa iz njihove zaprege vrlo je lako zamisliti kako na venecijaki uz hendlera na nekoj svjetskoj izložbi trči prema svom BIS plasmanu. Trkaći tim Northspring uzgajivačnice Psi koje znamo pod imenom "Sibirski haski" nevjerojatan su pimjer selektivnog uzgoja tokom vremena kako bi se dobio oblik koji savršeno odgovara funkciji za koju su stvoreni. On je čistokrvni pas, a ne mješanac vuka kako neki neupućeni ljudi znaju tvrditi. Zamislite samo koje sve specifikacije je trebao imati ovaj pas kada su ga selektivno uzgajali. Željeli su pasminu koja:
Sibirski haski je vrlo izdržljiv vučni pas srednje veličine, mužjaci su u grebenu visoki 53,5 do 60 cm, a ženke 50,5 do 56 cm. Umjerenost je ključ svega, mužjaci su muževni ali nikad grubi, dok su ženke ženstvene ali nikada slabe. Dobro odlakan dvostrukom dlakom, haski je otporan na oštru arktičku klimu. Dok sklupčani spavaju na hladnoći, svoj debeli odlakani rep koriste tako da njime prekriju nos, omogućujući si tako udisanje toplog zraka, a šape su im dosta odlakane između prstiju. Uzgajan je da vuče lagani teret, umjerenom brznom po snježnim prostanstvima. Jako dobro radi u timu s drugim psima. Inya June of Siberian Lady & Taysa's Voyager Generalno je zdrava pasmina, koja bez problema doživi 12 do 14 godina. Naravno da kao i u svakoj pasmini postoje neki nasljedni problemi tipa katarakt, epilepsija, pretjerana sramežljivost i slično. Većina odgovorinih uzgajivača radi što je više moguće na otklanjanju tih problema, uz obaveznu provjeru kukova, rengenske snimke laktova prije uzgoja te oftamološkog pregleda na godišnjoj bazi ili prije svakog puštanja u uzgoj. Dok se kod veterinara najčešće ponašaju kao pravi "drama queen", vrišteći kao da ih neko kolje na obično cijepljenje ili pregledavanje temperatue, kao pravi izdržljivi radni pas, prve simptome težih bolesti npr. piroplasmoze (bolesti krpelja) znaju pokazati tek kad je za lječenje kasno, pa je tu potreban veći oprez vlasnika. Boja sibirskog haskijaIako smo u izložbenom ringu navikli gledati većinom sivo bijele, crno bijele ili crveno bijele haskije, standardom je dozvoljen cijeli niz boja. Crna, siva, agouti, sable, crvena i bijela koja može biti jednobojna, imati više nijansi i smije imati bijele oznake. Uobičajene su i simetrične i asimetrične oznake, uključujući i pinto, te se ni jedna boja ili oznaka sibirskog haskija ne smije preferirati u odnosu na drugu. Jedina eliminirajuća greška što se boje tiče je merle i brindle. Boja očiju može biti smeđa, plava, jantarna, te se ponekad javljaju bi color oči, ili razne kombinacije parti color obojanog oka. Boja očiju ne radi nikakvu razliku u kvaliteti psa. Nažalost popularnost pasmine među neupućenim vlasnicima kućnih ljubimaca uvijek je bila usmjerena na plave oči. Bilo kako bilo ni najboljeg prijatelja ne biramo po boji očiju pa tako ne bi trebali ni sibirskog haskija. Ta pasmina je toliko više od same boje krzna i očiju.
Sibirski haski je po prirodi čista životinja s malo tjelesnog mirisa, koja je zadržala svoju izvornu, dvostruku, prirodno funkcionalnu dlaku. Kao rezultat toga, dlaka haskija zahtijeva vrlo minimalnu njegu u periodu bez linjanja, četkanje otprilike dva puta tjedno će ukloniti sve opuštene dlake a kupanje je obično potrebno samo ako se pas posebno negdje zaprlja. Period linjanja, zbog guste podlake pak donosi poseban izazov. U to vrijeme se gubi ogromna količina dlake koja opada u velikim nakupinama pa je potrebno svakodnevno četkanje, češće kupanje u toplim kupkama i ispuhivanje dlake. Linjaju se obično dva puta godišnje, ali zbog količine dlake koja tada ispada, vlasnici sibirskih haskija se znaju šaliti da su ti periodi od siječnja do lipnja, te od lipnja do prosinca :-) Njegov temperament je ugodan i nježan ali nikada nije ulizivački, ne slušaju slijepo čovjeka kao svog gospodara, nego kao nekoga tko je dio tima. Na vama je da se poštenim načinom nametnete kao alfa. Vrlo intelegentan i prilagodljiv, neovisnog duha dovest će i najčvršću osobu do ruba sloma živaca prilikom nadmetanja s ovim psom, ali kad vidite njegov veseli trkački „zoomies“ spremni ste oprostiti sve i tako ukrug. Haskiji vas gledaju kao svog prijatelja, a ne kao gazdu. Pas je dio čopora, pa pokazuje snažnu naklonost prema cijeloj svojoj obitelji i nije pas za samo jednog čovjeka. Radije će odabrati ležati uz vas u stanu, nego biti sam u dvorištu. Inyabu Shamanina Kad je sam može biti vrlo destruktivan, pa će svoju dosadu ublažiti žvakanjem vašeg namještaja i kopanjem po parketima. Svaka zatvorena vrata za njega predstavljaju izazov, ako ih ne može otvoriti, probat će ih preskočiti, ako nemože preskočiti probat će prokopati. Haski je pas stvoren za trčanje, i to treba poštivati. Potrebna mu je dnevna kontrolirana tjelovježba, ograđeno dvorište ili svakodnevno trčanje. Kad smo kod dvorišta, volite li lijep travnjak, volite li saditi cvijeće i brinuti se oko svog ukrasnog bilja? Jednako tako to voli i haski, te ukoliko ostane bez nadzora u dvorištu, sigurno će vanjski prostor kopajući preurediti po svojim željama. Inyabu Ghibli & T-Lesark Ombrellia Male životinje tipa miševe, krtice, vjeverice, ptičice, mačke gledaju kao svoj plijen, te ih se s njima nikada ne bi trebalo ostavljati na samo. Ako od malena odrastu s mačkama mogu razviti lijep suživot, ali to što je dobar s vašom mačkom u kući , ne znači da susjedovu mačku neće pojesti. Toonian Summer Song & Inya June of Siberian Lady Veliki problem predstavljaju i domaće životinje na selu, te divljač u šumi. Kad krene u lov teško ga možete dozvati natrag, pa se u tom zanosu često jako udalji od vas i izgubi. Da se razumijemo, haski ne biježi da bi pobjegao od vas, nego je u tom trenutku, nešto tamo u daljini, bilo daleko zanimljivije od vas. Dobra strana haskija je da nisu agresivni na ljude, znači u kuću će vam moći ući bilo tko, što je odlično za goste i malu djecu, sigurni ste da čovjeka nikad neće napasti, ali isto tako nemojte očekivati da će vas pas obraniti ako to bude potrebno, to jednostavno ne rade. Možda izgledaju kao dobar pas čuvar, ali jedina stvar koju će haski iskreno čuvati je njegova hrana ili njegove igračke. Ne Vas, niti vaše imanje. Ukoliko ste odlučili nabaviti ovu pasminu, sigurna sam da ste pročitali ona upozorenja na internetu, da to nije pasmina za svakoga, kako slušaju, da ih se ništa ne može naučiti, da bježe, kopaju, preskaču, zavijaju, kolju mačke i domaće životinje i sl. Ako se unatoč svemu još uvijek možete zamisliti kao vlasnik sibirskog haskija, onda je to pas za vas. Inyabu Sooshka Lee Da se razumijemo, nisu uopće toliko grozni kao što piše, ali jednu od tih stvari koje su gore nabrojane će sigurno imati i s njom ćete se morati moći nositi. :-) Koja je razlika između sibirskog haskija i aljaškog malamutaPitanje "je li to haski?" za malamuta, ili "je li to malamut?" za haskija, nešto je s čime se vlasnici navedenih pasmina redovito susreću. Za kinologe je ta razlika drastična, no većina prolaznika vidi samo sličnosti - tip dlake, boju, kitnjasti rep, glavu koja ih podsjeća na vučju. Prva i najveća razlika ovih dviju pasmina je u veličini i težini. Dok mužjak haskija naraste do maksimalno 60 cm i teži oko 28 kg, malamutova optimalna visina je oko 63.5 cm i otprilike je 10 kg teži od haskija. Sibirski haski ima nešto duže noge od malamuta, točnije udaljenost između lakta i poda, je nešto veća od udaljenosti mjerene od lakta do lopatice, dok je kod malamuta taj omjer 1:1. Razliku u glavi primjećujemo osim u veličini (malamutova je puno veća i šira ali u skladu sa tijelom) i u položaju ušiju. Uši haskija usađene su visoko, dok su kod malamuta široko razmaknute. Bademaste oči u malamuta smiju biti samo smeđe, dok su kod haskija uz smeđe dozvoljene i plave oči, uz mogućnost bicolor i particolor obojanog oka. Malamutov rep prati liniju kralježnice u bazi, a kad ne radi, svoj bogato odlakani rep nosi preko leđa kao "mahajuću perjanicu". Haskijev je rep pak usađen malo ispod leđne linije i obično nošen iznad leđa u elegantnom luku. Ne zavija se prema nijednoj strani tijela, niti smije biti položen uz leđa. Kad je pas u mirovanju rep je u prirodno spušten. Dlaka po repu je srednje dužine i otprilike jednako dugačka pri vrhu, po stranama i pri dnu, pa djeluje kao okrugla četka. Dok sibirskog haskija uz najčešću sivo-bijelu krase nebrojene varijacije svih boja osim merle i brindle, malamuta nećete moci vidjeti u svim tim bojama - njihova temeljna boja je siva, crna, crvena ili sable, s obaveznim bjelinama u donjem dijelu tijela i bijelim oznakama na licu. Agouti boja i pinto uzorak nisu dozvoljeni kod malamuta. Takodjer, od jednobojnih varijanti dozvoljena je samo potpuno bijela. Nekad će biti zbilja teško laiku objasniti razliku ako pored sebe nemamo oba primjerka, no možda je najjednostavnije reći da je sibirski haski uzgajan da vuče lagani teret na duge udaljenosti, dok je aljaški malamut uzgajan da vuče težak teret na kraće udaljenosti. Tako haskija možemo usporediti sa laganim i okretnim "trkačem maratoncem", a malamuta sa velikim i snažnim "dizačem utega". Sibirski haski vs Aljaški malamut
Najčešći sportovi sa sibirskim haskijemSLEDDINGSport u kojem psi vuku sanjke i mushera nastao je prvenstveno iz potrebe, a u današnje vrijeme ga najčešće koriste za rekreaciju i natjecanja. Psi koji vuku sanjke nose orme duge otprilike do korjena repa. Povezani su u parovima preko kraćih konopa (Tugline), koji vežu orme s glavnim užetom (Gangline) u sredini, koji je povezan sa sanjkama. Svaki pas se još povezuje Necklineom, kratkim užetom koji povezuje ogrlice pasa. Na velikim utrkama prvi dan se povezuje veliki broj pasa, dok se sljedećih dana, broj pasa zbog ozljeda ili potrebnog odmora smije smanjivati, ali se nikada ne smije dodavati novi pas kao zamjena. Gerald Schinzel & njegova snježna zapega, Austrija Prema poziciji u odnosu na sanjke psi se dijele na;
Sanjke su se u davna vremena radila od drveta, dok se u sadašnjosti koriste sanjke napravljene od titaniuma i kevlara CARTING (Dryland mushing)Za vrijeme ljetnih mjeseci bez snijega, musheri održavaju kondiciju svojim vučnim psima trenirajući uz pomoć kolica (cart-a) koja simuliraju sanjke. Kolica imaju tri ili četri kotača, a musher zavisno od konstrukcije na njima sjedi ili stoji. Kolica su sa psima povezana na isti način kao što su i sanjke.
BIKEJORING & SCOOTERINGSport koji je isto kao i carting nastao kao praksa održavanja pasa u kondiciji u vrijeme kada nema snijega. U Bikejoringu pas vuče bicikl a u scooteringu romobil. Uz pomoć obje aktivnosti možemo održati zdravlje i kondiciju jednog ili dva psa, bez puštanja s lajne čime bi mogli ugroziti druge životinje u prirodi. Orme su pritom obično povezane s bungee povodcom povezanim za bicikl ili scooter. Postoje tzv. antene koje se montiraju za prednji dio bicikla ili scootera koje služe da bungee bude iznad prednjeg kotača. Ukoliko prakticiramo ovo s dva psa, oni su obavezno vezani jedno za drugoga necklineom. U prirodi se psi mogu lako zaletiti prema nekoj životinjici koja se našla na putu, pa moramo kontsantno biti na oprezu. Isto tako je poželjna dobra komunikacija između psa i mushera. Jedina mala prednost romobila naspram bicikla je to što se s njega lakše skoči ako pas nenadano krene u potjeru za nekim pljenom :-) Inyabu Gainey Left Wing & Aci Šnajdar
CANICROSSOvaj sport je možda i jedan od trenutno najpopularnijih. Pas na sebi ima ormu koja je bungee užetom povezana za pojas čovjeka kako bi amortiziralo nagle trzajeve. Korist ovog sporta je višestruka – od pozitivnih strana bavljenja trčanjem, građenja samopouzdanja za oboje, do jačanja odnosa čovjeka i psa, a onima kojima je trčanje nekada bilo mrsko, uz svog najboljeg prijatelja vrlo brzo postaje zabavno. U posljednih nekoliko godina popularizacijom trčanja sve je više ljudi koji ovaj sport smatraju odličnom rekreacijom, te se u canicrossu sve češće koristi sve više različitih pasmina. U Hrvatskoj se nakon zatvaranja Kluba Sportskih i zaprežnih pasa Zagreb 2019., otvorio novi entuzijastički klub Canicross Croatia. Njihova liga, sastoji se od 6.kola diljem Lijepe naše te je za svakog tko voli provoditi vrijeme sa svojim psom na ovakav način "must go" destinacija! T-Lesark Ombrellia & Nives Medunjanin Božičević
Zanimljivosti
Ovaj članak je objavljen u kinološkom časopisu Moj Pas, ožujak 2022, a pripremila ga je Nives Medunjanin Božičević, kao skup provjerenih informacija s različitih web stranica, stručnih knjiga i osobnog iskustva. ©Nives Medunjanin Božičević - Inyabu kennel |